
Konzervatori su čuvari kulturnog nasleđa i umetničke baštine, pa je značaj njihovog rada nemerljiv. Sačuvati ili vratiti sjaj predmetima koji imaju umetničku i istorijsku vrednost (štafelajne i zidne slike i umetnička dela u različitim materijalima: papir, keramika, tekstil, staklo, drvo, metal) ili jednostavnim predmetima iz svakodnevnog života, odgovoran je zadatak koji zahteva poznavanje slikarskih tehnika, tehnologije materijala, konzerviranja i restauriranja.
Konzervatori rade u timovima pri muzejima i galerijama a, na osnovu stečenih znanja, veština i poznavanja tehnika i materijala, osposobljeni su i da samostalno stvaraju umetnička dela, pri čemu koriste stečena znanja iz oblasti crtanja, slikanja, kaligrafije, ikonopisa, fresko i seko-slikarstva, mozaika, pozlate, vajanja i tehnologije.
Nastava se odvija u konzervatorskom kabinetu, koji je prilagođen zahtevima profila, kako u obrazovno-vaspitnom, tako i u praktičnom, zanatskom smislu.
Tokom školovanja učenici upoznaju različite tehnike i materijale koji se koriste u konzerviranju, restauriranju, tehnološkom istraživanju, održavanju odnosno u intervencijama koje odlažu propadanje materijala. Svaka intervencija nosi i rizik štetne transformacije ili manipulacije objektom, tako da je odgovornost u radu jedna od najvažnijih kompetencija učenika tokom četvorogodišnjeg školovanja. Teorijska znanja su uvek povezana sa praktičnom primenom, sa sposobnošću procene situacije i ocene posledica konkretnog konzervatorsko-restauratorskog postupka.
O radu učenika
Na časovima praktičnog rada učenici prolaze kroz praktično izvođenje vežbi u oblasti konzervacije i restauracije. Proučavajući različite tehnike slikanja, pozlate, prepariranja, obrade materijala, oni se upoznaju sa mogućom problematikom i uzrocima oštećenja.
Vežbe se realizuju u tri ciklusa: u I ciklusu se izvode vežbe štafelajnog slikarstva; u II ciklusu se radi na konzervaciji slika na drvenom i platnenom nosiocu, metalu, keramici, ramovima; u III ciklusu izvode se vežbe zidnih slikarskih disciplina, fresko, seko-tehnike i mozaika. Svrha ovih vežbi je praktična primena teorijskog znanja, prolaženje kroz tehnike nastajanja štafelajne i zidne slike, sagledavanje moguće problematike, uzroka propadanja, oštećenja predmeta, kao i primena metoda u konzervatorsko-restauratorskim postupcima.